Smještena na istočnoj strani Trga od brašna u Starom gradu Kotoru, Palata Pima predstavlja jedan od najreprezentativnijih primjera stambene arhitekture iz renesansno-baroknog perioda u Boki Kotorskoj. Zahvaljujući visokom stepenu očuvanosti, jasno definisanoj prostornoj organizaciji i bogatoj arhitektonskoj obradi, ubraja se među najznačajnije palate ovog tipa u Kotoru.
Porodica Pima pominje se u kotorskim arhivima još od 1326. godine i spadala je među uglednije gradske porodice. Njeni članovi bili su istaknuti pravnici, sudije, profesori i pjesnici. Posebno se izdvaja Bernard Pima, humanista i pjesnik okrunjen lovorovim vijencem, koji je djelovao krajem XIV i početkom XV vijeka. U XVII vijeku ističe se i Jeronim Pima, pjesnik koji je pisao na narodnom jeziku, dok se sredinom istog vijeka pominje Ljudevit Pima, doktor prava i profesor Univerziteta u Padovi.
Današnji izgled palate rezultat je višeslojnih graditeljskih faza, a naročito obnove nakon razornog zemljotresa iz 1667. godine. Najstariji slojevi palate potiču iz srednjeg vijeka, vjerovatno iz XIV vijeka, kada je postojala građevina u romano-gotičkom stilu. Tokom kasnijih faza, naročito u XVI vijeku, dolazi do dogradnje u duhu zrele renesanse, dok je konačan izgled palate oblikovan u baroknom periodu.
Palata ima prizemlje i dva sprata, a njena glavna fasada prema trgu odiše monumentalnošću i elegancijom. U prizemlju dominira ulazni portal sa dekorativnim reljefom na kojem su prikazana dva anđela koja drže vijenac sa grbom porodice Pima. Iznad portala nalaze se lođe i arhivolte koje dodatno naglašavaju reprezentativni karakter objekta.
Na drugom spratu proteže se dugačak balkon oslonjen na dvanaest kamenih konzola, što je jedan od najupečatljivijih elemenata palate. Upravo kroz ovaj balkon, kao i kroz obradu prozorskih okvira, jasno se prepoznaju barokni uticaji.
Unutrašnjost palate organizovana je oko dvorišta, koje predstavlja srce objekta. Tu se nalazi kompleksan sistem kamenih stepeništa i galerija koji vode na spratove. U dvorištu se ističe i dekorativna kruna bunara u gotičko-renesansnom stilu, kao i bogato ukrašena kamenica – kameni umivaonik, što dodatno govori o nekadašnjem luksuzu i funkcionalnosti prostora.
Jedna od posebnih vrijednosti palate je očuvan raspored enterijera, koji je među rijetkima u Kotoru sačuvan u velikoj mjeri. Prostorije u prizemlju, koje su nekada služile kao skladišta, zasvedene su krstastim svodovima, dok se na spratovima nalaze stambene prostorije sa elementima visokog komfora za svoje vrijeme. U palati je sačuvan i jedinstveni renesansni kamin, jedini takve vrste u Boki Kotorskoj.
Krajem XIX i početkom XX vijeka (1890–1913), u palati je bila smještena Nautička škola, što svjedoči o njenoj važnosti i u novijoj istoriji grada. Za potrebe škole, početkom XX vijeka nadograđena su još dva sprata na sjevernom dijelu objekta, ali su oni uklonjeni tokom obnove nakon zemljotresa iz 1979. godine, kada je palati vraćen njen izvorni izgled.
Nakon preseljenja škole, palata je ponovo korišćena kao stambeni objekat, što je funkcija koju u velikoj mjeri zadržava i danas. Dio prizemlja, sjeverno od glavnog ulaza, od 2011. godine koristi se kao galerijski prostor – Galerija solidarnosti, u okviru OJU Muzeji Kotor, gdje se organizuju izložbe i kulturni događaji.
Palata Pima danas predstavlja izuzetno vrijedan primjer kontinuiteta života i arhitekture u Kotoru – spoj srednjovjekovnih korijena, renesansne elegancije i barokne raskoši. Kao takva, nezaobilazna je stanica za sve koji žele da upoznaju bogatu istoriju i urbani razvoj Starog grada.